nedjelja, 13.05.2007.
EVO PA SE MALO IGRAJTE
tu nešto crtaj
tu nešto piši
četvrtak, 28.09.2006.
NEMA VIŠE, ZA SAD
eto malo sam zaboravio pisat ovaj blog, neda mi se, izgubio sam volju, pa je na stand-by. za sad. pozdrav svima koji ste čitali. vraćam se kad mi se bude dalo.
četvrtak, 07.09.2006.
KRATKO O OLIU
ovo je pričica o čovijeku kojeg neki znaju.
za one koji ga neznaju on ne predstavlja ništa, a za one koji su ga imali čast upoznati on je oli, car, sveti zaštitnik studenata.
oli živi u predgrađu rijeke, u jednom od mnogih tornjeva na sedmoj razini. njegova jazbina bi bila kao i svaka druga da u njoj ne živi oli. pokušat ću opisat olijevu sobicu. to je mala jako zadimljena sobica tri sa tri žutih zidova. u sobici se od namještaja nalaze tri stola, šest stolica, jedna stalaža i klasična školska ploča. mislim da je mala nekolicina ljudi uspjela vidjet tu sobicu urednom jer uvijek je puna razbacanih knjiga, prepunih pepeljara, raznih papira, formula, ispitnih rokova, digitrona, olovaka, mobitela, cd-a, raznih dječijih igračaka i koječega još. izgleda strašno, ali ja se tamo uvijek osijećam jako ugodno. zbog cijele atmosfere, ali prvo radi olia. kako jedan neobrijani čovijek u srednjim godinama, koji smrdi po dimu cigareta ima preko 120kg i koji cijelo vrijeme prostači može uljepšat takvu sobicu, pitate se. vrlo jednostavno.
oli je čovijek. ne, ne, on je ljudina.
svojim moćima on studentima objašnjava neobjašnjivo dok ih istovremeno nadahnjuje svojim pričama i viđenjima svijeta. osim objašnjavanja neobjašnivog oli ima još jednu moć neprocjenjivu za studente, on može telepatskim sposobnostima studentima pomoći dok imaju ispit i teško rješivi zadaci postaju nevjerovatno jednostavni. jedina caka je da nakon ispita studenti nevjerovatno izgube moć riješavanja takvih zadataka ali i to se lako riješi kratkom opetovanom seansom kod olia.
i zato svi koji su bili kod njega, kojima ne smeta zajedljiv humor i dim cigareta, vole olia, jer oli je naš spasitelj, guru i vođa.
utorak, 05.09.2006.
DOSTA MI JE
zašto me se nije moglo čitat (vjerovatno je server bio u kvaru, al to onda nebi bila priča)? e pa sad ću vam reć zašto. jednostavno više nisam vidio smisla da trpim ovo. ovakve gluposti i nebuloze relativno odraslog čovijeka. takve besmislene priče koje nemaju veze s ničim i koje nemaju nikakve književne vrijednosti. šta si si umislio? da znaš pisati, da si zanimljiv? ovo je bilo samo upozorenje, ako ovako nastaviš poduzet ću drastičnije mjere.
zašto od svih blogova baš je moram naić na nekog nadobudnog wanna-be blogera koji nezna što da piše, pa izmišlja. i još si da neki idiotski nick. riboot. šta ti to znači ? riječka čizma, da se resetiraš non-stop, da si boot disketa iz rijeke, siguran sam da ni ti neznaš. e pa boli me briga ustvari. a onda si još postao i pjesnik, daj molim te, kakve su ti to pjesmice, na šta to liči, kao da su se djećica u vrtiću igrala. a da ne pričam o dizajnu, preuzeo si neki šugavi template, stavio šatro neki naslovčić i to ti je to. pojma nemaš da nekim ljudima koji koriste firefox blog izgleda očajno, boli te briga, glavno da se tebi vidi i da imaš mjesto di ćeš se iživljavati i maltretirati druge svojim bedastoćama. al jedno ti moram priznat, naslov si pogodio. baš su ti pričice nizašto. prvo su bile za malu djecu, al ajde, shvatio si da ni ona to nemogu prožvakat.
e sad riboot-e nadam se da si me shvatio ozbiljno i da više neće biti potrebe da vodim ovakav razgovor s tobom. daj se skuliraj malo, odrasti, vjerujem u tebe i nadam se da će od sada ić nabolje.
pozdrav,
tvoj očajni blog
ponedjeljak, 04.09.2006.
AVANTURA NAKON UPOZNAVANJA U ŠUMI (1. DIO)
ovu avanturu pamtim, iako je skroz izmišljena. toto i alan su se znali od prije, ustvari od pred malo i naišli su na mene dok sam se spuštao u grad. bilo je jutro, bio sam dobro raspoložen i upoznavanje je došlo prirodno, nije mi se žurilo jer ulozi koju sam igrao se nikad nije žurilo jer nikad nije imala određen cilj osim da ih neprestano mijenja. toto je igrao ulogu zanesenjaka prirode i magije, dok je alan trebao bit neopterećeni kršan momak.
lagano smo krenuli prema gradu i kroz razgovor se pokušali upoznat, s alanom sam brzo uspostavio komunikaciju dok je toto, iako je izgledao kao da ima puno toga za reć, jednostavno šutio. takvu je ulogu igrao, on je jednostavno mislio da ga mi nebi shvatili. možda i nebi. toto se za razliku od nas nije veselio gradu i gradskoj užurbanosti.
polako smo stigli pred vrata grada, nakon kratkog čavrljanja sa stražum, ušli smo. imali smo nešto love kod sebe, pa smo odlučili posjetiti gradski sajam koji se održavao. prošetali smo malo, kupili neke stinice, i sve bi prošlo nezapamćeno da nismo upoznali mirandu. miranda je bila neobično zgodna žena, bila je lopov, ali na neki dostojanstven i zavodljiv način. htjela je da podijelimo novce iz izgubljenog novčanika, ali umjesto toga, dogovorili smo se da se nađemo u kući plemića. ja i ona, kasnije.
otišli smo do birtije, alanu i totou nisam govorio za satanak s mirandom, to je ipak moja stvar, a i neznamo se predugo.
čim smo ušli znao sam da u toj birtiji nešto nevalja, sve je počelo i završilo nekako čudno. čim smo ušli, nismo još ni cugu naručili, uzentala su nas dva tipa za stolom. htjeli su da kockamo s njima. pristali smo i uz par trikova smo izvukli neku siću, malo je falilo da nas ne skuže. kad smo skužili da smo sumnjivi, odustali smo od daljnje igre. sjeli smo za susjedni prazni stol i odlučili se malo počastit sa zarađenm lovom. uzeli smo stvarno dosta hrane, a i cuge nije falilo. uživali smo u klopi. kad smo sve pojeli, odlučili smo se premjestit sa cugom na šank. opet glupost, čim smo došli za šank, dva ogromna, al stvarno ogromna tipa su nas čudno gledala, popili smo cugu i otišli malo prošetat gradom. sajam je bio zbog 30 godina osnutka grada, tako da je bilo brdo događanja po gradu. ja sam malo prošetao po ulićicama di su lokalni umjetnici držali male galerije na otovrenom, dok su se alan i toto zainteresirali za mečeve u centru. tu smo se i razdvojili. upravo sam ušao u razgovor s jednim slikarom o novim smjerovima i stilovima kad sam ugledao mirandu. diskretno me zazvala. na brzinu sam prekinuo razgovor sa slikarom i otišao do mirande da vidim što hoće.
[šen32.2]
